Zovem se Dragana i imam 43 godine.
Ceo život sam bila ono što ljudi zovu „dete doma“.
Možda je upravo zato moj put u životu bio malo drugačiji od drugih.
Dok su mnogi ljudi imali porodicu iza sebe, ja sam morala sama da učim kako izgleda život, kako da se borim i kako da stojim na svojim nogama.
Godinama sam govorila sebi da imam vremena za sve.
Za ljubav.
Za brak.
Za porodicu.
Ali vreme nekada prođe brže nego što mislimo.
„Nikada se nisam udavala“
Do danas nikada nisam bila udata.
Nije to zato što nisam želela ljubav.
Jednostavno, nisam htela da budem sa nekim samo da ne budem sama.
Uvek sam verovala da brak treba da bude iskren i da u njemu treba da postoji poštovanje.
Možda sam zato i čekala predugo.
„Najviše mi je žao jedne stvari“
Kako su godine prolazile, počela sam sve više da razmišljam o jednoj stvari.
O majčinstvu.
Danas iskreno priznajem da mi je žao što se nisam ostvarila u ulozi majke.
To je bila moja najveća želja u životu.
Ali i pored svega, nisam izgubila veru u ljubav i u mogućnost da život još uvek donese nešto lepo.
„Ne tražim savršenstvo“
Danas želim samo jednu stvar.
Jednog ozbiljnog gospodina koji želi brak i život u dvoje.
Ne tražim savršenog muškarca.
Ne tražim bogatstvo.
Tražim nekoga ko neće gledati moju prošlost, već će gledati kakva sam osoba danas.
Nekoga ko želi mir, poštovanje i iskren odnos.
„Možda još nije kasno“
Možda sam dugo čekala.
Možda sam u životu prošla drugačiji put od drugih ljudi.
Ali verujem da nikada nije kasno da dvoje ljudi pronađu sreću.
Ako postoji jedan pošten čovek koji želi da upozna ženu koja traži iskren brak…
neka mi se javi.
Možda je baš ovo početak nove priče.
