Zovem se Rada, imam 48 godina i trenutno živim u Ljubljana.
Moj život je pre nekoliko godina krenuo potpuno drugim putem nego što sam ikada mogla da zamislim.
Bila sam udata u Srbija. Imali smo planove, snove i verovali smo da ćemo zajedno ostariti.
Ali sudbina je odlučila drugačije.
Pre 7 godina moj muž je poginuo u saobraćajnoj nesreći.
Tog dana moj život se potpuno promenio.
Od tada… sama sam.
„Ljudi misle da vreme leči sve“
Godine prolaze, ljudi ti govore da će bol proći, da ćeš zaboraviti, da ćeš nastaviti dalje.
Istina je da čovek nauči da živi sa tim.
Ali postoji jedna stvar na koju se nikada ne navikneš —
tišina kada nemaš nikoga pored sebe.
„Samoća je najteža kada padne noć“
Radim, trudim se da dan prođe brzo, razgovaram sa ljudima, izlazim, šetam…
Ali kada se vratim kući, shvatim koliko je teško kada nemaš kome da ispričaš kako ti je prošao dan.
Nema nikoga da ti kaže:
„Dobro jutro.“
Nema nikoga da te zagrli kada ti je teško.
„Možda imam 48 godina… ali nikada nisam prestala da verujem u jedno“
Uvek sam želela porodicu i decu.
Život je imao drugačiji plan, ali ja nikada nisam prestala da verujem da se to možda ipak može ostvariti.
Možda će neko reći da je kasno.
Ja verujem da nije kasno za ljubav, porodicu i sreću.
„Ne tražim avanture“
Zato ovo pišem iskreno i jasno.
Tražim ozbiljnog gospodina za brak i život u dvoje.
Ne zanimaju me igrice, dopisivanja bez cilja ili prolazne avanture.
I još nešto da kažem otvoreno:
mladi i napaljeni neka me zaobiđu.
Tražim zrelog muškarca koji zna šta želi u životu.
„Možda baš ti čitaš ovo“
Možda si i ti sam.
Možda i ti tražiš nekoga ko će ceniti život, mir i zajedništvo.
Ja sam žena koja želi samo jedno:
da ponovo ima nekoga svog.
Možda je život do sada bio težak…
ali možda najlepši deo tek dolazi.
Ako si ozbiljan gospodin koji želi brak i možda porodicu…
javi se.
Možda je baš ovo početak jedne nove priče.
Muz mi je poginuo u saobracajnoj pre 7 godina. Rada 48 iz Ljubljane trazim coveka za brak i dete.

